Paranormalno

Page 5 of 10 Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Next

View previous topic View next topic Go down

Paranormalno

Post by Natsi on Wed 23 Jul 2008 - 21:51

First topic message reminder :

Uklete kuce...
Duhovi...
Vestice...
Natprirodne pojave...
Strsne price...


Da li verujete u to?
Ako znate neku 'strsnu' pricu...Napisite...

Natsi
Boom Baby
Boom Baby

Broj poruka : 1673
Godina : 20
Location : U.K.

Back to top Go down


Re: Paranormalno

Post by Natsi on Fri 29 Aug 2008 - 9:53

Neznam sta da kazem...

Natsi
Boom Baby
Boom Baby

Broj poruka : 1673
Godina : 20
Location : U.K.

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by anja_94 on Fri 29 Aug 2008 - 19:24

E, ljudi, ima neko neku pricu, ja sam trazila, al nisam nasla nista dobro!

anja_94
Candy Girl
Candy Girl

Broj poruka : 254
Godina : 22

http://taylorlautnerserbia.twilight-mania.com/

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Natsi on Mon 8 Sep 2008 - 17:39

evo
Jedne veceri davnih pedesetih devojka je sanjala svoju baku,koja je
inace nedavno umrla. Baka joj je u snu rekla : ,,Idi do mog groba i
zabij u zemlju kolac. '' Devojka se momentalno probudila,sva
isprepadana i brze bolje krenula na groblje iako nije znala cemu to
vodi. Nasla je kolac i krenula onako u dugoj spavacici. Dosla je do
bakinog groba,pogledala u ime ispisano na spomeniku a zatim zabola
kolac u zemlju bas onako kako joj je baka rekla. Nista se nije desilo.
Nasmejala se i pomislila kako je glupa ispala,dosavsi na groblje zbog
glupog sna. Okrenula se i uputila se kuci. Medjutim,kad je napravila
drugi korak nesto joj nije dalo da se mrdne. Cimnula je jednom,dvaput
ali nije mogla da se pomeri . . . Odjednom je samo pala na zemlju.

Sutradan ju je policija nasla mrtvu. Sta joj se desilo? Zabila je
kolac preko svoje duge spavacice i zato nije mogla da se pomeri.
Mucenica je od straha umrla...............

Natsi
Boom Baby
Boom Baby

Broj poruka : 1673
Godina : 20
Location : U.K.

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by anja_94 on Tue 9 Sep 2008 - 10:29

Jadna!!!

anja_94
Candy Girl
Candy Girl

Broj poruka : 254
Godina : 22

http://taylorlautnerserbia.twilight-mania.com/

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Gost on Thu 11 Sep 2008 - 20:54

Au!!!Jadna ona....

Gost
Guest


Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by sanja*** on Sat 13 Sep 2008 - 22:25

Zao mi ove...

sanja***
Candy Girl
Candy Girl

Broj poruka : 85
Godina : 21
Location : Samac

http://www.google.com

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Cloe <3 on Sat 13 Sep 2008 - 23:21

Jao...

Cloe <3
Sweet Girl
Sweet Girl

Broj poruka : 581
Godina : 20

http://talktalk.forumotion.net/

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by RuZa on Sun 14 Sep 2008 - 11:16

Jadana....bas mi je zaoo.....

RuZa
Candy Girl
Candy Girl

Broj poruka : 225
Godina : 21

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by anja_94 on Sun 14 Sep 2008 - 12:52

Ovo nije nesto mnogo strasno, al aj da postavim!

Mladi Petar bio je odličan učenik. Kulturan, dobro vaspitan od strane porodice. Uzoran učenik i dobar drug. Ponos cele škole, pobednik mnogih takmičenja u skoro svim naučnim disciplinama. Svi su ga voleli. I predavači, i drugi učenici. Oduvek omiljen, stalno je bio u centru pažnje. Oko njega su obletale devojke, drugovi su se prosto takmičili ko će više vremena provesti sa njim, rodjaci su dolazili iz daleka samo da ga pitaju kako je i na čemu trenutno radi... A njemu je to smetalo. Nije voleo gužvu, ni sva ta okupljanja. Više je voleo da se posveti svom radu u tišini, bez ometanja i prekida od strane radoznalaca. Daleko od toga da je bio neki divljak koji je mrzeo ljude, samo mu je sve to jednostavno dosadilo. Nigde nije imao mira. Ni kod kuće, ni u školi. Nije mogao da ode na gradski bazen, u park na rekreaciju, nigde. Gde god bi se pojavio masa poznanika opkolila bi ga željna priče i dokonih razgovora koje je on prezirao iz dna duše. Ali odgojen tako da prema svima bude fin, nije ih terao od sebe. Umirao je, ali je dopuštao svom ubici da još jednom zabije nož. Pričao je sa njima, stajao i gubio dragoceno vreme nužno potrebno za duga razmišljanja. Dugo se mučio, imao noćne more. Počeo je da kopni i bledi. Uskoro su mu se pojavili podočnjaci, iskočile jagodice, izbledeo nekadašnji vedar duh i ostala je samo ljuštura nekadašnjeg čoveka. Doktor, kao i svaki drugi, preporučio mu je šetnje prirodom i kontakt sa ljudima. Nije ga razumeo. A on je samo želeo da se zatvori i odmori od sviju. Ne želeci da i dalje brine porodicu, poslušao je doktorov savet. Bar onaj o šetnjama. Medjutim, samo su ga još više presretali, zaustavljali na ulici, raspitivali se o nepoznatoj bolesti, načinu na koji se leči... A onda je neko predložio da šeta noću. Jednostavno, ne seća se ni ko je to rekao. Nekoliko drugova iz škole su ga zaustavili, pričali o svemu i svačemu. nije ih ni slušao. Samo je čuo kad neki glas, kao iz daljine, kaže da je veoma vruće i da je uveče lepše za šetnju. Tako se rodila ideja. Možda ne odmah, ali koren je bio posadjen, rastao i okupio njegov celokupan um do sutrašnjeg dana. Tada ga je i izneo porodici. Rekao im je, za ručkom, samo tako, da će od sada šetati noću. Zbunjeni, iz početka pokušali su da ga odgovore. Ali ne, bio je jak. Suprotstavio im se, rekao da će ili biti tako ili nikako. Kad već žele da ide u šetnje, ići će kad on hoće. Tako je i bilo. To vece, oko 23 časa, spremio se i izašao iz stana. Pomalo sumnjajuci u to da će ostati neprimećen, sišao je niz stepenište i izašao ispred zgrade. Nije bilo puno ljudi. Uglavnom starije osobe. Hladan vetrić pomilovao ga je po obrazu. Stvarno je prijatnije nego po danu, pomislio je. Krenuo je laganim korakom izmedju zgrada. Uglavnom sve je prekrivala tama, razbijena tek pokojom uličnom svetiljkom oko koje se skupljala gomila insekata. Uživao je u igri senki na terasama i fasadama zgrada pored kojih je preolazio. Posmatrao ih je kako se brzo menjaju u odnosu na njegovo kretanje; svetlo i tama igrali su svoj noćni valcer ne interesujući se za usamljenog prolaznika. A onda su zgrade polako ostale iza njega. Prešao je preko mračnog parkinga i ušao u park. Kako je on samo izgledao drugačije nego za vreme dana. Petar prosto nije mogao da veruje. Bledi i slabi zraci uličnih svetiljki jedva su se probijali kroz olistale krošnje drveća. Lišće je nežno šuštalo na vetru. Sve je bilo u nekoj blagoj i magičnoj poluseni iznad koje se, visoko na nebu, uzdigao pun mesec u svojoj zlatnožutoj boji. Oko njega se vila krvavocrvena koprena, odvajajući ga od oblaka koji su prolazili i ističući ga kao kakvo svevideće oko. Jedan jači nalet vetra proterao je Petru studen kroz kosti. Možda je ipak hladnije nego što je mislio, trebalo bi malo više da se zagrne. Uzeo je duks koji mu je do tada bio zagrnut oko pasa i počeo da ga oblači. U trenutku dok mu je glava bila skrivena majicom, a pogled onemogućen, Petar oseti neki neprijatan osećaj. Pogledao je oko sebe. Nije bilo nikoga, dokle god je pogled sezao. A to nije bilo daleko, jer su ga, kako je odjednom shvatio, opkolile senke. Nije shvatao šta se desilo. Još malopre bio je u svom parku u kom je bio hiljadu puta, a sad je gledao u potpuno nepoznato mesto, opkoljen nepoznatim krošnjama koje su se savijale ka njemu kao da žele da ga ugrabe, senke su mu se približavale stežući obruč, a mesec ga je posmatrao odozgo pazeći na svaki njegov pokret. Osetio je kako mu je disanje duboko i da mu srce lupa jako. Odlučio je da se vrati kući. Okrenuo se naglo, hteo je da potrči. A šta ako ga neko od poznatih vidi kako beži od mraka? Ako do sutra bude predmet svih šala u školi, u gradu? S mukom je progutao nakupljenu pljuvačku i zakoračio ka izlazu iz parka. Hodao je sporo, ali ne zastajkujući. Noge su mu bile teške, i trošio je mnogo snage da ih pokrene. A onda je osetio. Neko ga je posmatrao. Okrenuo se i pogledao. Iza njega nije bilo nikoga. Osetio je kako mu srce lupa sve jače. Skoro da nije uopšte disao. Polako, pazeći da ipak nešto ne uoči u žbunju pored staze, okrenuo se da podje. Ispred njega je stajala visoka prilika ogrnuta senkom. Uspeo je da vidi samo zelene oči koje su ga posmatrale sjajeći se na mesečini koja se probila kroz granje...
U polusnu, Petar oseti nesto meko pod rukom. Platno. Bio je to čarsaf. U trenutku se razbudivši, opipao je jastuk pod glavom. Tvrdo-uštirkan. Iako je prostorija bila u tami nazreo je da su zidovi okrečeni u belo. Zid levo od njega bio je zaklonjen belom zavesom, a jedina vrata bila su desno, pri kraju suprotnog zida. Već je bio tu. Bolnica. Osećaj olakšanja prostruji mu telom, koje se naglo opusti. Petar udahnu duboko i pokuša da se seti šta se dogodilo. Verovatno ga je neko napao, i sad je u bolnici. Nije mogao da se seti napadača. Samo zelenih očiju koje su blesnule na mesečini. Verovatno će ga ispitivati policija, želeo je da se seti, da tu protuvu sto pre uhvate, ali nije mogao....
Vrata se otvoriše. Petra zaslepi svetlo neonske sijalice koja je treperila u hodniku. Primetio je siluetu na vratima. Neko je stajao tu, ali nije mogao da razazna da li se radi o muškarcu ili ženi. Jednostavno, zaslepljivalo ga je svetlo. A onda začu tih i nekako blag muški glas:" Kako se osećate mladiću?". Ovo ga potpuno razbudi. "Dobro sam. Čini mi se da sam bio napadnut, ali mislim da mi je sad dobro , doktore..."
"Doktor?", začudi se osoba na vratima, "ne, nisam ja doktor. Ako baš želiš titule, recimo da sam Grof..."
Petar malo bolje pogleda sobu i shvati da mesto na kom lezi nije krevet....

anja_94
Candy Girl
Candy Girl

Broj poruka : 254
Godina : 22

http://taylorlautnerserbia.twilight-mania.com/

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Yellow Kitty on Sun 14 Sep 2008 - 16:56

:shock: :no: sta se posle desilo????

Yellow Kitty
Sweet Girl
Sweet Girl

Broj poruka : 339
Godina : 21

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Natsi on Sun 14 Sep 2008 - 17:09

anita wrote::shock: :no: sta se posle desilo????


pa zar ne kapiras?ovaj grof je bio grof drakula i popio je petru krv...

Natsi
Boom Baby
Boom Baby

Broj poruka : 1673
Godina : 20
Location : U.K.

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by anja_94 on Mon 15 Sep 2008 - 8:20

Postavljacu jos, sam ne sad!

anja_94
Candy Girl
Candy Girl

Broj poruka : 254
Godina : 22

http://taylorlautnerserbia.twilight-mania.com/

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Yellow Kitty on Mon 15 Sep 2008 - 11:08

aaahaaaaaa,izgleda slabo kapiram :sad:

Yellow Kitty
Sweet Girl
Sweet Girl

Broj poruka : 339
Godina : 21

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Daenerys Targaryen on Mon 29 Sep 2008 - 21:22

Evo ja sam nasla nesto......
Muž i žena su bili presretni kada im se rodila prekrasna djevojčica. Djevojčica je narasla i slavila svoj 4. rođendan. Uz poticaje prisutnih nagnula se nad tortu da ugasi svjećice kada joj je plamen zahvatio plave kovrče kose. Djevojčica je počela vrištati od boli i plave oči su joj se ispunile suzama. Prije nego su prisutni odreagirali plamen joj je ostavio velike opekline po licu. Otac je pozvao hitnu dok je djevojčica ridala na majčinim rukama. Hitna je stigla i krupni doktor je unio djevjčicu u vozilo. Roditelji su željeli s kćeri otići u bolnicu ali je liječnik rekao da bi bilo bolje da ostanu kod kuće i da će im telefonom javiti kako je prošla operacija. Nakon gotovo 5 sati čekanja iz tišine se začuo telefon. Majka je pohitala i podigla slušalicu kada je čula najgoru stvar u svojem životu: "Vaša kćer je preminula". Na pogrebu djevojčice je vladala velika žalost. Kada su ožalošćeni roditelji stigli doma zazvonio je telefon. Majka je podigla slušalicu i sa druge strane je začula glas svoje kćeri: "Mama, moja svjećica se još nije ugasila". Majka je mislila da joj se pričinilo iako joj je iste noći u san došla njezina kćer i ponovila iste riječi: "Mama, moja svjećica se još nije ugasila". Majka je svaku noć sanjala isti san te je zatražila pomoć liječnika. Kada se vratila kući s naizgled uspješne terapije otišla je u sobu svoje kćeri, otvorila vrata i ostala je bez daha. Hladni žmarci su joj prolazili leđima dok joj je pogled bio usmjeren na lutkicu koja je stajala na krevetu njezine kćeri. Bio je to najdraži medvjedić njezine kćeri. Pitate se što je u tome neobično? E pa neobično je upravo to što je njezina kćer bila pokopana s tim medvjedićem koji je sada stajao na njezinom krevetu. Žena je zgrabila medvjedića ptrčala na groblje te zahtjevala da otvore lijes njezine kćeri. Kada su otvorili lijes imali su što vidjeti. Unakaženo lice djevojčice, potpuno izgreban lijes i utvrđeno je da su svi prsti djevojčice pojedeni...
Sta mislite??

Daenerys Targaryen
Wonderstruck
Wonderstruck

Selene.
Broj poruka : 5878
Godina : 21

http://andjella.t@gmail.com

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Daenerys Targaryen on Mon 29 Sep 2008 - 21:29

Da li vi stvarno verujete u ova cuda... jest da nam jezza prodje kroz tijelo dok citamo al'......... mislim da su filmovi poooono bolji....

Daenerys Targaryen
Wonderstruck
Wonderstruck

Selene.
Broj poruka : 5878
Godina : 21

http://andjella.t@gmail.com

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by dora_95 on Tue 30 Sep 2008 - 7:15

Meni je jezivije dok citam...valjda zatos to ja onda zamislim neke svoje slike pa to ispadne strasnije nego sto bi bilo u filmu....

dora_95
Powerful Girl
Powerful Girl

Broj poruka : 3435
Godina : 21

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Natsi on Tue 30 Sep 2008 - 7:24

meda je glavni osumnjicheni...a mozda je i doktor zloca...

Natsi
Boom Baby
Boom Baby

Broj poruka : 1673
Godina : 20
Location : U.K.

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by RuZa on Wed 1 Oct 2008 - 19:52

~Dora_95~ wrote:Meni je jezivije dok citam...valjda zatos to ja onda zamislim neke svoje slike pa to ispadne strasnije nego sto bi bilo u filmu....


Slazem se sa tobom!

RuZa
Candy Girl
Candy Girl

Broj poruka : 225
Godina : 21

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Gost on Thu 2 Oct 2008 - 18:41

Mozda je dete imalo klinicku smrt...

Gost
Guest


Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Enchanted on Fri 3 Oct 2008 - 15:49

Misterij Davida Langa

Dogodilo se to u jednom trenu, 23.rujna 1880.g, sunčanog poslijepodneva na farmi Davida Langa, nekoliko kilometara od mjesta Galatin, država Tenesi, SAD.

Sudbina je htjela da se ova misterija odigra u prijatnoj okolini. Langov dom je bila velika kuća od cigle i sastojala se od više dijelova, sva obrasla lozicom. Ispred je bio veliki pašnjak, koji je stoka uredno popasla a sada je posmeđio od dugotrajne ljetne suše. Toga poslijepodneva dvoje djece Langovih, osmogodišnji George i jedanaestogodišnja Sarah, igrali su se igračkom koju im je otac tog jutra donio iz Neshwilla - drvenim kolicima koja su vukli drveni konjići. Djeca su vukla igračku po dvorištu a roditelji su ih gledali.

Gospodin Lang je pošao prema ogradi pogledati svoje konje sa kojima se je ponosio. Stao je uz ogradu i pogledao na svoj veliki džepni sat kada mu žena doviknu: "Vrati se brzo, Davide, htjela bih da me odvezeš u grad prije nego se dućani zatvore". David mahnuvši rukom reče: "Evo me za par minuta".

Ali, nije se nikada vratio, jer je David Lang bio samo trideset sekundi udaljen od sastanka sa sudbinom, ma kakva da je ona bila!

Djeca su se prestala igrati jer su ugledala laku dvokolicu kako se približava iz daljine. Dolazio je sudac August Pack koji im je uvijek donosio darove. Gospođa Lang je također vidjela dvokolicu, i David isto tako, jer je mahnuo sucu i krenuo prema kući.

David Lang nije učinio više od pet-šest koraka, kada je nestao na očigled svih prisutnih. Gospođa Lang je vrisnula. Djeca su ostala zabezeknuta. Svi su instinktivno potrčali prema mjestu gdje je Lang bio viđen posljednji put prije par sekundi. Sudac i njegov zet, koji je bio u dvokolici, potrčaše preko polja istog trena. Nije bilo ni grma ni stabla ni rupe koji bi narušavali površinu. Niti ikakvoga traga koji bi pokazivao što se je desilo sa Davidom Langom. David Lang je nestao pred očima supruge, dvoje djece i dvoje ljudi u dvokolici.

Naknadna ispitivanja svjedoka pokazala su da su svi vidjeli iste stvari u isto vrijeme i na istom mjestu. Mjesni geodet je pregledao teren i izjavio da nema nikakvih podzemnih šupljina ni rupa te da je sav teren vrlo čvrst. Nikada nije bilo pogreba niti zadušnica za gospodina Langa. Njegova žena, koja je poživjela još mnogo godina, živjela je u nadi da će se on, David Lang, jednom vratiti. Najzad je dozvolila sucu Packu da iznajmi cijelu farmu osim pašnjaka ispred kuće. Pašnjak je ostavila da bude nedirnut dok je ona živa.

Koliko je bio čudan nestanak toliko je čudno i ono što je primjetilo dvoje Langove djece jedne tople večeri u travnju 1881.g, sedam mjeseci poslije događaja.

Djeca su zapazila da se na onom mjestu gdje je otac bio zadnji put viđen nalazi krug zakržljale žute trave od nekih pet metara u promjeru. Jedne večeri dok su stajali pored tog kruga jedanaestogodišnja Sarah je zazvala oca i na njihovo iznenađenje čuli su njegov glas koji je zvao u pomoć... ponovo i ponovo... sve slabije, dok nije utihnuo, zauvijek.

Enchanted
Candy Girl
Candy Girl

Broj poruka : 282
Godina : 23

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Daenerys Targaryen on Sat 4 Oct 2008 - 12:17

Cudno....

Daenerys Targaryen
Wonderstruck
Wonderstruck

Selene.
Broj poruka : 5878
Godina : 21

http://andjella.t@gmail.com

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Natsi on Sat 4 Oct 2008 - 12:46

wow...jeste cudno

Natsi
Boom Baby
Boom Baby

Broj poruka : 1673
Godina : 20
Location : U.K.

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Cloe <3 on Sat 4 Oct 2008 - 14:44

Aha.

Cloe <3
Sweet Girl
Sweet Girl

Broj poruka : 581
Godina : 20

http://talktalk.forumotion.net/

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by _*-Blondie-*_ on Tue 14 Oct 2008 - 19:34

Uuuuuuu jbt!!! Ako ne budem mogla da spavam,moracete da mi snimite uspavanku i posaljete :lol: :P

_*-Blondie-*_
Candy Girl
Candy Girl

Broj poruka : 99

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Natsi on Thu 13 Nov 2008 - 20:22



SAMA U MRAKU





Tatjana je stavila ruke dublje u džep da joj
bude toplije, vjetar je
nosio snijeg u njeno lice. Oko nje su bile samo visoke zgrade. Ceste su
bile
potpuno prazne. Nitko osim nje nije hodao ulicom. Tatjana je poželjela
da ne
mora tako kasno hodati kući sama, ali zbog posla u jednom kafiću,
ponekad je
radila do kasno. Tako je hodala dok nije došla do jedne male
uličice kroz koju
je morala proći na putu do kuće. Polako je ušla u uličicu. U
ulici nije bilo
nikakvih svjetala. Ulica joj je izgledala puno duža, nego što
izgleda po danu.


Tatjana je bila jako uplašena, hodala
je brzo ne gledajući
nigdje na
stranu. Jedina stvar koja joj je davala snagu da ide dalje je bilo to
da će
brzo stići kući.


''Što je to bilo?'', pomislila je
Tatjana nakon što je
čula nešto poput
koraka.


Uhvatio ju je još veći strah kad je
ponovno čula zvuk cipela iza
nje.


Stala je. Počela se okretati da vidi tko je
to. Nije nikog vidjela, oko
nje je bio samo mrak.


''Ima li koga?'', počela je dozivati nekoga.

Nakon što je malo promislila, shvatila
je da bi bilo bolje da
nije
ništa rekla. Ako ju netko slijedio, on bi mogao opaziti
intenzivni strah u
njenom glasu. Opazio bi njenu ranjivost.


''Ti si dobro, nitko te ne slijedi.'',
Tatjana je to ponavljala u sebi.


Jedino što je sada željela je bilo da
bude u svome sigurnom
stanu.


Osjetila je da ju je netko uhvatio s leđa.
Htjela je pobjeći, ali nije
se mogla pomaknuti. Čula je jedan glas iza leđa. Osoba je tiho rekla:
''Dobra
večer''


Okrenuvši se, našla se licem u
lice s nepoznatim
čovjekom. On je bio u
ranim dvadesetim godinama, s crnom kosom i crnim očima. Koža mu je bila
blijeda, bez ikakve boje.


Tatjana je samo šutjela i gledala u
njega. Njezino srce je
lupalo
glasno.


Tatjana se uspjela otrgnuti od njega i počela
je trčati u smjeru u
kojem je pretpostavljala da je njezina kuća. Jurila je niz ulicu i već
se
zadihala od trčanja. Već je pomislila da će joj noge otkazati od
trčanja, kad
se pojavio čovjek ispred nje.


Tatjana je naglo stala.

''Bezobrazno je otići bez pozdrava.'', rekao
je čovjek.


On se smijao i njegove oči su pregledavale
područje.


''Šta hoćeš?'', počela je
vikati Tatjana.


''Mi…….samo hoćemo
razgovarati'', rekao je čovjek.


''Mi…….?'', pitala je Tatjana.

Po prvi puta Tatjana je primijetila oko sebe
još nekoliko ljudi
koji su
je okruživali u krug. Stajala je tamo bespomoćno.


Kako bi ona voljela biti doma, sigurna u
svome domu….


Zatvorila je oči i spustila se na koljena.
Tople suze klizile su niz
njeno lice. Osjetila je da joj nešto probolo vrat. Taj probod
bio bezbolan i
kao da ju je samo uspavao.


Tatjana se probudila u hladnom znoju. Tatjana
je shvatila da je doma u
krevetu, živa i zdrava u svome sigurnome krevetu. Samo čudna noćna
mora,
prekinule njen san.


Ali sve je izgledalo
tako…….stvarno. Da li je ona stvarno to sve
sanjala?


Tatjana je ponovno legla i stavila glavu
lagano na jastuk. Povukla je
prekrivač preko ramena sretna što je kod kuće.


Ali nešto nije bilo u redu.

Njezin vrat je bio vlažan s gustom tvari.
Nečim gušćim nego
znoj.
Prošla je rukom po vratu i pogledala u ruku. Boja s njezina lica
je potpuno
nestala.


''Krv'', viknula je Tatjana.

Krv je curila s njena vrata. Njezina bijela
majica je skoro cijela
postala crvena.


Tatjana je otvorila usta i ispustila veoma
jaki vrisak…..




CRKVA



Ova se
priča dogodila davno prije automobila, autocesta ili
motela. Ljudi su putovali sporo i dugo na konjima ili kočijama. I
vagoneri –
kako su prije zvali ljude koji često putuju, bili su jako umorni od
puta i
željeli su naći mjesto gdje mogu prespavati.


Jedan
vagoner – Božo Nikolić je krenuo na jedno dugo
putovanje. Vozio je potrepštine za jednu farmu u Ličkoj Rječici.
To putovanje
je trebalo trajati 2 dana. Kada je počela padati noć, postajalo je
hladno, a i Božo je postajao umoran i
gladan. Stoga
je on odlučio negdje stati da odspava.


Vidio je
jednoga farmera koji se vraća sa polja i Božo ga
upitaše ga gdje može naći neko mjesto da odspava. Starac mu
odgovori da nema
nikakvog odmorišta u blizini ali zna jednu prečicu do Ličke
Rječice, ali mu preporučava
da tamo ne ide po noći. Kada ga Božo pitao zašto, on mu odgovori
da je taj put
uklet.


Ali Božo
je bio preumoran i rekao je starcu da će ipak ići
tim putem. Rekao je da se ne boji da tamo ima duhova i da je putovajući
Likom
čuo mnogo takvih legendi i da nijedna nije bila istinita.


Božo je
ipak otišao prečicom i nakon nekoliko sati je
shvatio da ta ''prečica'' ustvari nije prečica. Oko njega je bilo samo
mračno,
zastrašujuće drveće i čuli su se zastrašujući zvukovi iz
šume. Nakon nekog
vremena Božo je uočio s lijeve strane malu bijelu crkvicu. Božo je
zaključio da
su vjerojatno otključana vrata crkvice i da u crkvici može prespavati,
a ujutro
nastaviti s putovanjem. Došao je do crkve, otvorio
škripava vrata i ušao u
crkvu.


Crkva je
bila prazna. Nije mogao vjerovati kako je imao
sreće što je našao tako mjesto u sred šume. Božo
je legao na klupu u stražnjem
dijelu crkve i ubrzo je zaspao.


Sat
vremena poslije Božu je probudio čudan zvuk iz prednjeg
dijela crkve. Čuo je zvuk ponovno, ali ovaj put glasnije. Božo je
našao
svijeće, ali nije našao šibice da ih upali. Duboko je
udahnuo i krenuo u
prednji dio crkve. Kada se približavao u mraku je vidio nešto
bijelo da se
polako kreće. ''Tko je to?'', upitao je Božo. Jedini odgovor koji je
dobio,
bilo je glasno, bolno stenjanje.


Božo je
našao šibice u svome džepu i pokušao je zapaliti
svijeću, ali neuspješno. Sada se već bio jako prestrašio
kada je vidio da mu se
to približava. Kada mu se više približila, mogao je vidjeti da
je to žena u
dugoj, bijeloj haljini, njezina duga, neuredna kosa prekrivala je
njezino lice.
Sve je glasnije stenjala kada mu se približavala.


Božo je
počeo bježati prema vratima i pokušao je ponovno
upaliti svijeću, ali ponovno neuspješno. Žena se još
više približila njemu. On
je primijetio da je prednji dio njezine haljine umrljan blatom.


''Šššššštto
želiš???'', pitao je Božo, njegov glas je
podrhtavao od straha. Došao je do vrata, ali vrata su bila
zatvorena. Žena se
približavala sve bliže i bliže i njezino stenjanje je postajalo
glasnije.


Božo je
ponovno pokušao upaliti svijeću i ovaj put je jedva
uspio. I kada je podigao svijeću u zrak, prepao se i počeo je
teško disati –
njezino lice je bilo točno pred njegovim. Oči su joj bile krvave, koža
blijeda
i ispucana kao stara, bačena lutka. Pokušala je dodirnuti
njegovo lice i u tom
djeliću sekunde Božo je mogao da su njezini prsti bili slomljeni i
prljavi.


Božo je
otvorio vrata i trčao u svoju kočiju, mogao je čuti
njezine korake iza sebe. Brzo je odvezao konje i sjeo na vozačevo
mjesto i
prije nego je krenuo, žena ga je vukla u pokušaju da ga
sruši iz kočije.


Božo je
ipak uspio pobjeći i rano ujutro je stigao u Ličku
Rječicu. Uletio je u restoran i srušio se na stolicu. Zapalio je
cigaretu i
samo sjedio. Ljudi su ga samo gledali.


''Jesi li
dobro?'', pitao ga je vlasnik restorana. Božo mu
je ispričao priču o duhu. Vlasnik ga je gledao neko vrijeme i rekao mu:
''To
nije bio duh. Mislim da si vidio Helenu Ivanković. Policija ju već
traži
nekoliko dana.''


Vlasnik
je počeo objašnjavati Boži o Heleni. On je rekao je
Helena mlada djevojka koja je pobjegla iz ludnice. Ona je rodila izvan
grada, a
nije imala muža i bojala se što će mještani govoriti o
njoj, pa je ona ubila
dijete i zakopala ga duboko u šumi izvan grada.


Ali nju
je izjedala krivnja i poludila je. Nije ju se više
moglo kontrolirati, pa ju je njezina obitelj strpala u ludnicu. Dok je
bila
tamo, ona je tamo plakala i govorila da je imala dijete koje je sada
samo
negdje u hladnoj šumi. Ali problem je bio što ni ona
više ne zna gdje ga je
zakopala.


Jedne
noći kad je doktor otišao u Heleninu sobu da joj da
lijek, nje tamo nije bilo.


Nakon
što je Božo rekao da je ona u crkvi, policija je tamo
otišla, ali tamo su pronašli samo blatne otiske nogu.
Božo nije ostao u gradu
dovoljno dugo da sazna što je bilo Heleni.


Božo se
kune da više nikad neće ići prečicama u koje nije
siguran da su sigurne, koliko god one skraćuju put.


I naučio
je da treba slušati priče koje narod govori, zato
što u njima uvijek ima malo istine, ako pažljivo
slušaš……

Natsi
Boom Baby
Boom Baby

Broj poruka : 1673
Godina : 20
Location : U.K.

Back to top Go down

Re: Paranormalno

Post by Sponsored content Today at 23:00


Sponsored content


Back to top Go down

Page 5 of 10 Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Next

View previous topic View next topic Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum